Dirigent
Vlado Sunko
Vlado Sunko (Split, 1954.), glazbeni pedagog, dirigent i skladatelj. Studij glazbene teorije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1979.). Od 1982. do 1992. radi kao profesor teorijskih predmeta i dirigent djevojačkog zbora na Srednjoj glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Utemeljitelj je i prvi voditelj Zbora dječaka (1991.). Redoviti je profesor na odjelu Glazbene umjetnosti pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Dirigent je mješovitog zbora Umjetničke akademije koji je više puta nagrađivan na Danima hrvatske duhovne glazbe Cro-patria. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je plaketu za doprinos razvoju splitskog sveučilišta u 2006. godini.
Godine 1988. preuzima ravnanje Muškim pjevačkim zborom Brodosplit, danas Gradskim zborom Brodosplit, s kojim osvaja brojne nagrade na domaćim i inozemnim natjecanjima.
Za uspješan stvaralački rad u 2000., 2012. i 2017. godini dodijeljena mu je nagrada grada Splita, a 2018. godine nagrada Splitsko - dalmatinske županije. Za svoj skladateljski rad stekao je brojna priznanja i nagrade na natjecanjima i festivalima: Dona nobis pacem (Međugorje 1994.), Capriccio cromatico, Intrada i ples (Mandolina Imota 1997. i 1999.), Oče naš, Cum invocarem, Beatus vir, Tvoja i moja tajna, Solinskim mučenicima, Dirnutost, Majka (Cro-patria 1997., 1999., 2001., 2004., 2005., 2007. i 2010.), Dalmacija forever za puhački orkestar (Hrvatski sabor kulture 2007.) i Missa za soliste, muški zbor i orkestar (Pasionska baština 2014.).
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović mu je u lipnju 2013. godine dodijelio odlikovanje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, najveću nagradu za kulturu koja se dodjeljuje na državnoj razini, za osobite zasluge za kulturu posebice kao međunarodni promicatelj hrvatske kulturne baštine i osvajač svjetskih nagrada kao dirigent, skladatelj i pedagog.
U 2023. godini zbog njegovih izvanserijskih umjetničkih ostvarenja i dosega, dugogodišnjega predanoga glazbeno-pedagoškoga rada, iznimne kvalitete njegova ukupnog skladateljskog opusa te zbog neprocjenjivoga doprinosa suvremenoj kulturnoj zbilji Splita, Dalmacije i Hrvatske, Povjerenstvo za dodjelu nagrada Slobodne Dalmacije u znak zahvale dodijelilo mu je Nagradu za životno djelo u području umjetnosti.
Od kompleksnijih radova treba izdvojiti kantatu za soliste, zbor i instrumentalni ansambl Zlato Gospine milosti 1996., simfonijsku poemu In memoriam 1998., Koncert za mandolinu i orkestar 2001., Rapsodia rustica za komorni ansambl 2009., te Missa za soliste, muški zbor i orkestar 2012.
Kontinuirano vodi seminare u zemlji (Pula, Šibenik, Rovinj, Zagreb, Dubrovnik, Split) i inozemstvu (Čile, Mađarska, BiH). Njegove skladbe za mandolinski orkestar izvode se na međunarodnim festivalima mandolinske glazbe (Italija, Njemačka, Španjolska, Češka, Mađarska i Francuska). Član je ocjenjivačkih sudova brojnih natjecanja (festivali dalmatinskih klapa u Omišu, festivali mandolinista, županijska, državna i međunarodna natjecanja amaterskih zborova). Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.
Do sada je ostvario četrnaest nosača zvuka: deset s Brodosplitom, dva sa zborom Umjetničke akademije u Splitu i dva s mandolinskim orkestrom Sanctus Domnio.