Dirigent
Vlado Sunko
Vlado Sunko, glazbeni pedagog, dirigent i skladatelj, rodio se u Splitu 1954. godine gdje je završio i Klasičnu gimnaziju Natko Nodilo. Studij kompozicije i glazbene teorije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1979.).
Od 1981. djeluje u svojstvu voditelja glazbenih aktivnosti i člana stručnog tima pri Centru za odgoj i obrazovanje u Splitu. Uz ostalo vodi zborske aktivnosti i radi na resocijalizaciji djece i mladeži. Od 1982. do 1992. djeluje kao nastavnik glazbeno-teorijskih predmeta, dirigent djevojačkog zbora, te utemeljitelj i prvi voditelj Zbora dječaka (1991.) u Srednjoj glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu.
U svojstvu vanjskog suradnika i zborovođe, priprema Mješoviti zbor HNK-a u Splitu u tijeku sezone 1984./85. i to kod premijernih postavki opera Madame Butterfly (G. Puccini) i Otello (G. Verdi), te kod obnove opera Nabucco i Aida (G. Verdi). U jeku priprema obilježavanja 100 - te obljetnice u sezoni 1999./2000. vodi Mješoviti pjevački zbor Kolo iz Šibenika sa zamjetnim uspjehom kod stručne kritike i Šibenčana.
Na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu djeluje kao redoviti profesor na odjelu Glazbene umjetnosti, gdje je u razdoblju od 2006. - 2008. godine bio i prodekan za nastavu Glazbenog odjela. Kao dirigent mješovitog zbora Umjetničke akademije dobitnik je sedam prvih nagrada za najuspješnije izvedbe na Danima hrvatske duhovne glazbe Cro-patria. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je plaketu za doprinos razvoju splitskog sveučilišta u 2006. godini.
Godine 1988. preuzima ravnanje Muškim pjevačkim zborom Brodosplit, danas Gradskim zborom Brodosplit, s kojim osvaja brojne nagrade na domaćim i inozemnim natjecanjima.
Za uspješan stvaralački rad u 2000., 2012. i 2017. godini dodijeljena mu je nagrada grada Splita, a 2018. godine nagrada Splitsko - dalmatinske županije. U središtu njegovih stvaralačkih interesa stoji zborska glazba, komorna, i glazba za mandolinističke orkestre. Sklada vokalno-instrumentalna i orkestralna djela, te scensku glazbu. Za svoj skladateljski rad stekao je brojna priznanja i nagrade na natjecanjima i festivalima:Dona nobis pacem (Međugorje 1994.), Capriccio cromatico, Intrada i ples, te Kaštelanska zvona (Mandolina Imota 1997., 1999. i 2001.), Oče naš, Cum invocarem, Beatus vir, Tvoja i moja tajna, Solinskim mučenicima, Dirnutost, Majka, Gloria (Cro-patria 1997., 1999., 2001., 2004., 2005., 2007., 2010. i 2020.), Dvije pjesme D. Cesarića i Dalmacija forever za puhački orkestar (Hrvatski sabor kulture 2007.) i Missa Classic-Pop-Folk za soliste, muški zbor i orkestar (Pasionska baština 2014.).
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović mu je u lipnju 2013. godine dodijelio odlikovanje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, najveću nagradu za kulturu koja se dodjeljuje na državnoj razini, za osobite zasluge za kulturu posebice kao međunarodni promicatelj hrvatske kulturne baštine i osvajač svjetskih nagrada kao dirigent, skladatelj i pedagog.
U 2023. godini zbog njegovih izvanserijskih umjetničkih ostvarenja i dosega, dugogodišnjega predanoga glazbeno-pedagoškoga rada, iznimne kvalitete njegova ukupnog skladateljskog opusa te zbog neprocjenjivoga doprinosa suvremenoj kulturnoj zbilji Splita, Dalmacije i Hrvatske, Povjerenstvo za dodjelu nagrada Slobodne Dalmacije u znak zahvale dodijelilo mu je Nagradu za životno djelo u području umjetnosti.
Od kompleksnijih radova treba izdvojiti kantatu za soliste, zbor i instrumentalni ansambl Zlato Gospine milosti 1996., simfonijsku poemu In memoriam 1998., Koncert za mandolinu i orkestar 2001., Rapsodia rustica za komorni ansambl 2009., te Missa Classic-Pop-Folk za soliste, muški zbor i orkestar 2012.
Objavio je četiri notne edicije: tri zbornika vlastitih skladbi: Skladbe za ženske, muške i mješovite zborove, Skladbe za violončelo, Capriccio cromatico skladbe za mandolinske komorne sastave i orkestre, te ciklus od šest duhovni skladbi za mješoviti zbor Svjetlost je tvoja sjena na tekstove E. Kiševića.
Plaketu Hrvatske udruge zborovođa za izvanredne uspjehe u vođenju zborova, te za promidžbu hrvatske zborske glazbe u inozemstvu, kao i strukovni naziv Magister chori dodijeljeni su mu 2009. godine.
Bio je dirigent Europskog orkestra mladih mandolinista i gitarista (EGMYO), pod vodstvom međunarode skupine mentora (U. Orlandi, C. Blanko-Ruiz) u Puli 2010. godine. Iste godine, kao autoritet za muško zborsko pjevanje, pozvan je na veliki međunarodni festival Europa cantat - Pecs Cantat europska prijestolnica pjevanja i kulture 2010. u Mađarskoj, gdje je održao radionicu za muške zborove i nastupio na Završnoj večeri s velikim muškim zborom od 110 pjevača.
Kontinuirano vodi seminare u zemlji i inozemstvu (Čile, Mađarska, BiH). Njegove skladbe za mandolinski orkestar izvode se na međunarodnim festivalima mandolinske glazbe (Italija, Njemačka, Španjolska, Češka, Mađarska i Francuska). Član je ocjenjivačkih sudova brojnih natjecanja, te redoviti član Hrvatskog društva skladatelja.
Do sada je ostvario četrnaest nosača zvuka: deset s Brodosplitom, dva sa zborom Umjetničke akademije u Splitu i dva s mandolinskim orkestrom Sanctus Domnio.