Vlado Sunko

Vlado Sunko (Split, 1954.) dirigent i skladatelj. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na teorijskom odjelu 1979. Izvanredni je profesor i prodekan odjela glazbene umjetnosti na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Dirigent je mješovitog zbora Umjetničke akademije koji je više puta nagrađivan za najuspješnije izvedbe na Danima hrvatske duhovne glazbe Cro-patria. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je plaketu za njegov doprinos razvoju splitskog sveučilišta u 2006. godini.

Od 1982.-1992. radi kao profesor teorijskih predmeta i dirigent djevojačkog zbora na Srednjoj glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Od 1991. je utemeljitelj i prvi voditelj Zbora dječaka. Ravnanje Muškim pjevačkim zborom, danas Gradskim zborom, Brodosplit, preuzeo je 1988., te s njim postiže visoka odličja i nagrade na domaćim i inozemnim natjecanjima.

Vrhunce stručnih priznanja je stekao za antologijsko izvođenje oratorija Muka Gospodina našega Isukrsta Borisa Papandopula. Član je ocjenjivačkih sudova brojnih natjecanja (festivali dalmatinskih klapa u Omišu, festivali mandolinista, županijska, državna i međunarodna natjecanja amaterskih zborova). Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.

Za uspješan stvaralački i reproduktivni rad u 2000. godini dodijeljena mu je nagrada grada Splita. Za svoj skladateljski rad stekao je brojna priznanja i nagrade na natjecanjima i festivalima: Dona nobis pacem (Međugorje 1994.), Capriccio cromatico, Intrada i ples (Mandolina Imota 1997. i 1999.), Oče naš, Cum invocarem, Beatus vir, Tvoja i moja tajna (Cro-patria 1997., 1999., 2001. i 2004.). Od kompleksnijih radova treba izdvojiti kantatu za soliste, zbor i instrumentalni ansambl Zlato Gospine milosti 1996., simfonijsku poemu In memoriam 1998., te Koncert za mandolinu i orkestar 2001.

Do sada je ostvario deset nosača zvuka: šest sa Brodosplitom, dva sa zborom Umjetničke akademije u Splitu i dva sa mandolinskim orkestrom Sanctus Domnio.